Detekcija površinskih i blizu površinskih defekata
Apr 18, 2024| 1) Ispitivanje penetrantima tečnosti
Ispitivanje penetrantima tekućine koristi se za provjeru različitih nedostataka otvaranja na površini odljevaka, kao što su površinske pukotine, površinske rupice i drugi nedostaci koje je teško otkriti golim okom. Uobičajeno korišćeno ispitivanje penetrantima je ispitivanje bojenjem, koje uključuje natapanje ili prskanje tečnosti (obično crvene) boje (obično crvene) na površini odlivaka. Penetrant prodire u defekte otvora i brzo briše tečnost koja prodire na površinu. sloja, a zatim poprskajte sredstvo za otkrivanje koje se lako suši (koji se naziva i razvijač) na površinu odljevka. Nakon što je penetrant koji je ostao u defektima otvora isisan, sredstvo za otkrivanje se boji da odražava oblik i oblik defekata. veličina i distribucija. Treba istaći da se točnost ispitivanja penetrantima smanjuje kako se povećava hrapavost površine materijala koji se ispituje. Odnosno, što je površina svjetlija, to je bolji efekat detekcije. Površina polirana brusilicom ima najveću točnost detekcije i može čak otkriti međugranularne pukotine. Osim detekcije obojenja, fluorescentno ispitivanje penetrantima je također uobičajena metoda testiranja tekućine penetranta. Za zračenje i posmatranje je potrebno ultraljubičasto svjetlo, a osjetljivost detekcije je veća od detekcije bojenja.
2) Ispitivanje vrtložnim strujama
Ispitivanje vrtložnim strujama pogodno je za inspekciju defekata ispod površine koji općenito nisu dublje od 6 do 7 mm. Postoje dvije vrste ispitivanja vrtložnim strujama: metoda postavljenog namotaja i metoda prodorne zavojnice. Kada se ispitni komad postavi blizu zavojnice koja nosi naizmjeničnu struju, naizmjenično magnetsko polje koje ulazi u ispitni komad može inducirati vrtložna struja (vrtložna struja) koja teče u ispitnom komadu u smjeru okomitom na pobudno magnetsko polje. Vrtložna struja stvara se magnetsko polje u suprotnom smjeru od magnetskog polja pobude, koje djelomično smanjuje izvorno magnetsko polje u zavojnici, uzrokujući promjene u impedansi zavojnice. Ako postoji defekt na površini odlivaka, električne karakteristike vrtložne struje će biti izobličene, čime se otkriva postojanje defekta. Glavni nedostatak ispitivanja vrtložnim strujama je to što ne može vizualno prikazati veličinu i oblik otkrivenog defekta. Generalno, može samo odrediti položaj površine i dubinu defekta. , Osim toga, njegova osjetljivost detekcije za male defekte otvaranja na površini obratka nije tako dobra kao ispitivanje penetrantima.
3) Ispitivanje magnetnim česticama
Ispitivanje magnetnim česticama pogodno je za otkrivanje površinskih nedostataka i defekata nekoliko milimetara duboko ispod površine. Za obavljanje operacije detekcije potrebna je DC (ili AC) oprema za magnetiziranje i magnetni prah (ili magnetna suspenzija). Oprema za magnetiziranje koristi se za stvaranje magnetnih polja na unutarnjim i vanjskim površinama odljevaka, a magnetni prah ili magnetna suspenzija se koristi za otkrivanje nedostataka. Kada se magnetsko polje generiše unutar određenog raspona odljevka, defekti u magnetiziranom području će stvoriti magnetsko polje curenja. Kada se posipa magnetni prah ili suspenzija, magnetni prah se privlači, tako da se nedostaci mogu prikazati. Defekti prikazani na ovaj način su u osnovi defekti koji prelaze linije magnetnog polja. Defekti dugih traka paralelni sa linijama magnetnog polja se ne prikazuju. Iz tog razloga, smjer magnetizacije treba kontinuirano mijenjati tokom rada kako bi se osiguralo da se mogu otkriti različiti defekti u nepoznatim smjerovima. .
2. Detekcija unutrašnjih nedostataka u odljevcima
Za unutrašnje defekte, najčešće korištene metode nedestruktivnog ispitivanja su radiografsko ispitivanje i ultrazvučno ispitivanje. Među njima, radiografsko testiranje ima najbolji učinak. Može dobiti intuitivne slike koje odražavaju vrstu, oblik, veličinu i distribuciju unutrašnjih defekata. Međutim, za velike odljevke velike debljine, ultrazvučno ispitivanje je vrlo efikasno i može preciznije izmjeriti lokaciju unutrašnjih defekata. , ekvivalentna veličina i distribucija.
1) Detekcija zraka (mikrofokus XRAY)
Radiografsko testiranje općenito koristi X-zrake ili gama zrake kao izvor zraka, tako da su potrebni oprema i drugi pomoćni objekti koji stvaraju zrake. Kada je radni komad izložen zračenju, na intenzitet zračenja zraka će uticati unutrašnji defekti odlivaka. Intenzitet zračenja emitiranog kroz odljevak mijenja se lokalno ovisno o veličini i prirodi defekta, formirajući radiografsku sliku defekta, koja se snima kroz radiografski film, ili detektuje i posmatra u realnom vremenu kroz fluorescentni ekran, ili detektuje pomoću brojač zračenja. Među njima, metoda snimanja putem radiografskog snimanja filma je najčešće korištena metoda, koja je poznata kao radiografska inspekcija. Slika defekta reflektovana radiografijom je intuitivna, a oblik defekta, veličina, količina, položaj u ravnini i raspon distribucije su sve. Može se prikazati, ali se dubina defekta generalno ne može odraziti, a potrebne su posebne mjere i proračuni za određivanje to. Primena radiografske kompjuterizovane tomografije pojavila se na Međunarodnoj mreži livnica. Budući da je oprema relativno skupa, a troškovi upotrebe visoki, ne može se popularizirati. Međutim, ova nova tehnologija predstavlja budući pravac razvoja tehnologije radiografske detekcije visoke definicije. Pored toga, mikrofokusni rendgenski sistemi koji koriste približne tačkaste izvore mogu zapravo eliminisati zamućene ivice koje proizvode veći fokusni uređaji, čineći konture slike jasnijim. Upotreba digitalnih sistema za obradu slike može poboljšati omjer signala i šuma slike i dodatno poboljšati jasnoću slike.


